Po izlasku iz doma uvijek imam nekakav sličan osjećaj u glavi... Otići ću negdje, napraviti ću nešto, možda krivo možda ispravno, vratiti se doma i isponova. Možda i ne odlazim svaki put na isto mjesto, ali konac je uvijek isti. Mislim da se ovo ne može promijeniti ali jebeno želim da mi dani ne postanu svakodnevnica. Mislim da je moja borba još uvijek ona u kojoj pobjeđujem. I drago mi je zbog tog.
Ali želim ići odavde. Osjećam se kao da imam željezne okove privezane za nogu koji me sputavaju u napretku. Možda me i povuklo. Bojim se zbog tog. Osjećam da nisam isti kao prije. Napredak ili recesija?
Samo želin ća
Eto mene tu malo za kompom (za promjenu) i malo surfeckan i sprdam metalce na metal forumu.
I razmišljam.
hm
I ne baš zapravo. Neman o čemu kad san preokupiran školom i svim aktivnostima vezanih uz istu... i bend. A tu nema puno razmišljanja
Pohvalit ću se samo da ćemo izać u Novom tjedniku
Uf
osjećan da ovaj blog postaje ki 15 miljuna drugih na kojima samo govore "Ajme došla san iz škole i ugledala kruh. Pojela sam ga. Ajme" (u mislima Redrock ---- *svrššššššššš* *svršššššššššš*)
ajte bok
Yo, dame i gospodo!
Ljut san na samog sebe. Pokvarija san se u školi. I želin to popravit. Al ka da ne mogu... nešto me koči. Pokušavan učiti (tj. ponavljati), ali neki me vrag tira da buden dekoncentriran i da apsolutno ništa ne zapamtin. Nisan zaljubljen (valjda) pa mi nije jasno u čemu je problem.
Pa sam se upitao.
Pa dobro Dubravko.... u čemu je problem?
Problema naravno nije bilo... (reka bi gitak)
Možda su u pravu. Al fakin se mora nešto desit. aaaa
Izabra san radnju...Iz engleskog, punk kultura 1970-1990 (prvenstveno u Engleziji) i njen utjecaj na društvo, modu itd. Šteta šta mi Barbaruška nije tu, ona bi mi pomogla nać literaturu. Al možda bi mi uzela temu pozdrav kćerki
Otiđite na: Klikni na ovaj link i budi moj rob
Sinoć u vodicama ludilo, prva "svirka" s One More-om. Navodnici jer je bila sprdancija više nego svirka. A i nastalo je jedno 8-9 bendova
Neznan za parove, al Dux nije ima šta tražit tamo...
Pozdrav Kati, Fili, Tanzalu, Grgcu, Vlahovu i svima ostalima koji su bili tamo
Ne zaboravite:
ROMANES EUNT DOMUS!
POZDRAV!
Pozdrav iz mojeg naslonjača!
Evo upravo mi svira novi live album NOFX-a i uživam u zvucima Fat Mikeovog kalifornijskog glasa i svemu ostalom šta ide uz njega. I žalin šta nisan zna da su svirali 12.09. (moj rođendan) u mađarskoj. Šta vjerojatno neću prežalit tako skoro. aaaaaaaaa vodafak
Bija san na Toolu (3.09.). To je dovaljno
Iman novi bend di sviran gitaru... One More. Svirka je ludilo i jedva čekan intenzivnije počet. I još svira koljega iz razreda. Ma milina... Svira mi se ljudi. Volin svirat. I pišen kratke rečenice. Mmmm.
Počinjen svaćat da mi postovi postaju daleko preglupi
Filozofija rulz
ajme iden ća
bok
Eh, evo i ja se vratih nakon onog zadnjeg emo-bu-hu-crybaby-posta. A kad pogledan malo unazad zapravo ih ima nekoliko takvih. Al ne kažen da je to loše... svi smo ljudi i nikad se ne smijen nekom tko iskreno pokazuje tugu. Al ako ti je crkla mačka, plači doma. To nije razlog za kidat žile i reći svima da se desilo.
Emocije. Svi ih imamo. Zašto bi itko triba bit poseban, bolji i osjetljiviji?
khm
Šta se dešava? Vjerojatno ionako nitko više ne posjećuje ovaj blog... davno je prošla blogomanija iz druge polovice prvog razreda kad je čak i BILO ljudi koji su čitali ove samotne retke. Hrpa linkova sa strane ne valja, očit znak da se stvari mjenjaju i nestaju.
A u svačijem životu se takve promjene dešavaju pa i u mom...
Radim nešto šta san u drugom razredu samo sanjao sa svojim prijateljima. Organiziram koncerte u G.U.M. Tremolo zajedno sa svojim dobrim prijateljima. I cili mi se život vrti oko toga, čak ni ne sviran više (al dobro, to je više radi toga šta neman s kim... tj. bubnjara). Al poseban je gušt vidit kad se toliko ljudi zabavlja. Možda san mrvicu seljak koji voli radit i zaradit... bar bi to u ovom gradu značilo bit pošten i radišan. Al ja zarađujen ono šta mogu... satisfakciju samim sobom.
Evo me s Kojom i Domom:
AJTE BOK!
Komentirajte ako oćete da pišen dalje, hehe
These leaves fall down, we try to catch
Their slow, steady beat we cannot match
They fall so slow, like frosty snow
It hurts me when I see them go
One leaf is falling down
Right down on the snowy ground
It fell so slow, I couldn't catch
It's steady beat I couldn't match
The hand is slippy, the snow is too
The leaf fell out, I'm broke in two
I can't watch my leaf anymore
It's bits and pieces fell in snow
I'm sorry if my hand is slippy
I'm sorry if I went too fast
I'm sorry if I have been too slow
Just never wanted to let you go...
Sa mi je ža...pronađi sebe i mene u toj pismi...
Ovo je priča...
Ali ne obična priča
Već neobična...
Jeste li se već udubili?
Nadam se da niste, jerbo onda niste čovjek. Već DABAR!!! A to vam nije baš pohvalno. Zamisli, ideš ulicom, lagano šetaš pijuckajući osvježenje nabavljeno od lokalnog dilera ljetnih osvježenja te prelazeći cestu nakon što su prošla oduža mrtvačka kola začuješ krajičkom uha (koji glup izraz) da te netko poziva i kaže: DABRE!!! DI SI DABRE!!! ŠTA IMA NOVOG U "RUPI"!!! JESI "ISKOPA" ŠTA NOVOG!!!
Znate odakle san uzeja ovu sliku???
Sa
10 dana u bolnici
14 dana bolesti
i to je tek početak
Kad si novost, onda si žrtva kolektivnog sažaljenja.
Prolaskom tog perioda postaješ zaboravljen.
Ljudi ne umiru dok nisu zaboravljeni.
Neću umrit. Još.
Narasla mi je brada u bolnici. Sad san Draža.
--------------------------------------------------------
"Nema ničeg otmjenijeg i cjenjenijeg od vjernosti. Vjernost i istina najsvjetlija su savršenstva i darovi ljudske duše."
--------------------------------------------------------
U bolnici se može mnogo razmišljati. Pokraj mene je često bija blok te olovke, ali nisan moga zapisat sve šta san tija. Zašto? Možda su mi misli nesređene, apstraktne pa ih ne mogu pisanom riječi zabilježiti. Možda zato i neke stvari koje sam kažem ne razumijem.
Razmišljajući o ljudima i međuljudskim odnosima, prvenstveno onima muškarca i žene, gledajući neke filmove i čitajući jednu knjigu sve je impliciralo na jedno... žene su guje koje muškarce mogu smotati lako. Prelako.
I muškarci padaju na to. A žene zatim rade što žele. I dan danas traže neka "veća prava", a postaju moćnije i nametnutije od suprotnog spola od njihovog umnogome.
Ček... Ali žene se ne bore u ratovima? Žene ne ginu nego čekaju doma i spremaju gablece? Onda nije čudo da ih ima toliko puta više.
--------------------------------------------------------
René Descartes
"Vjernost se dokazuje djelima, a ne riječima."
--------------------------------------------------------
Ne mogu se oteti dojmu da je još u devedesetima bilo više smjeha, sreće i ljubavi. Tada je nešto drugo bilo u điru, tada nije bilo nepotrebnih svađa i rasprava. A tada bome nije bilo ni toliko (da prostite) televizije.
Buljeći u tu kutiju koja mi je uzimala većinu vremena na Zaraznom, svatija san da nisan apsolutno za ništa obogaćeniji, sretniji i sl. Gleda san Milanovića u Nediljon u 2... dozna san da je ateist al da je jak lik jer je čvrst i ne dopušta Stankoviću da ga provocira. Hm.
Ace Ventura... tolko san ga puta gleda da kasnije nisan uopće bija ništa sretniji.
Serije... ista stvar.
Samo smeće.
--------------------------------------------------------
"Jako pivo i slaba glava ne idu zajedno."
--------------------------------------------------------
Ne smin piti 3 miseca...
U zdravom tijelu zdrav duh
HAHA!
--------------------------------------------------------
"U nevoljama se pokaže vjernost svakog prijatelja."
--------------------------------------------------------
CU svi
Neki plaču zbog tuge
Neki plaču zbog sebe
Neki plaču jer su sretni
Neki plaču jer su bebe
Svaka suza ima razlog
Sve ima razlog
Sve je u kurcu
I nema spasa
Svašta me navodi na svakakva razmišljanja
Većinu je teško zabilježit
Većinu ne želim zabilježit, želim da budu samo moja
Većinu nitko ne razumije...
Ne mogu?
Ne žele?
Ne slušaju?
U ljubav vjerujem
Možda i pretjerujem...
Ne grizem...
Dobro, ne previše...
Nije ovo sve zbog tebe...
umišljena :)
Šta je sad ovo ovaj stavija na blog?
Jel zasigurno opet isto? Dođite i provjerite... i zabavite se!
----------------------------------------------------------
Legendarna slika
----------------------------------------------------------
Želje i prohtjevi...
Jedna mala plava na ramenu mi spava
Na ramenu mi spava jedna mala plava
< | veljača, 2008 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Dobar dan, večer ili jutar, koji god dio dana da je. Upravo ste zalutali na moj blog. Nemate se što bojati, pošto vam virusi već izjedaju računalo i ne možete ga spasiti. No izdvojite dva trenutka i uživajte u ovom blogu, ako je to moguće! Ja san jedan tipičan 17. godišnjak koji ide u jezičnu gimnaziju s najjačin razredom u školi. Volim glazbu i ona voli mene. Volim, volim, volim, volim žene, ali one malo manje vole mene. Crtaona mi je dnevni boravak, Tesla kuhinja, Gimnazija zahod a (ex)kino Šibenik radna soba. Pozdrav od Animaniaca, basista (ex)grupe Anima, gitarista grupe Comma, gitarista grupe Terapija i basista grupe Klokani!
" TARGET="_blank">
Samo dolazite... moj virus je spreman... što vas je više brže se širi... BUAHAHA...
Malo san se zanija, skužajte.
I evo nas na raskrižju... Kojim putem ćete krenuti, izbor je velik:
---Crtaona - dragi nam klub naše andergradine
---Ćosin Blog Crtaone
---Osobno, najbolji blog ikad, blog drage nam dotr đejn
-------Dubrava Metal -------
---KUM uz kojeg je smijeh jedini način komunikacije
---Maća zelena, motorist
---Vodice su njeno misto, ali nisu uvik čisto
---Alucardov Blog
---Forum Šibenskih Rokera
---Tam-tam-in Blog
---Prijateljski blog
---Sajt za postanje slika
---Močvara. U Zagrebu.
---Blog najjačih metal grupa u šibeniku, Disastera i Reborna
---Izvrstan sajt s hrpom glazbenih novosti, recenzija, tabova, glazbenih lekcija i sličnog
---Najveća kolekcija tabova na internetu
---drugisvi blog
---Blog dragog nam Zagora, u njegovoj mračnoj šumi
---Cura sa vrlo crvenim obrazima, FIREANGEL
---Blog naše razredne 3bunjke
---Melodični blog Melodičnog basista
---Valovit blog od Tweety
---Helja ilitiga Johnny
---Kve - radnik TLM-a
---Nema IQ, a pametan momak......... čudno...
---Najjači sumo hrvač 3bunja
---Crna gitara, Aria pojačalo, raž'nar Papak!
---Naša mala Enđi, ilitiga, Biva!
---Neshvaćena, ali moja partnerica
NEZABORAVNI JEŽ! LEGENDA!
adopt your own virtual pet! |
Mikrofonija - Mislili su da je papak
Tip povučen, izoliran
Proveo je i to ljeto
Nikog nije zajebavo
Nikom tada nije smeto
U kvartu ga nisu znali
Mislili su da je papak
Sve dok nekom tipu nije
Nabio u zube lakat
Sad svi znaju ga, cijene ga
Sad svi znaju ga, pozdravljaju ga
Sad svi znaju ga, cijene ga
Sad svi znaju ga
-----------------------------------------------------------
Debeli Precjednik - Death or glory
You try to take us by surprise
But you're falling down
We all know you got wrong reasons
Your act is not to like anyone
You're just covering your frustration
Little corner in the media you got
And so you think that you're a preacher now
You don't listen, because you're hearing
Too loud yourself, your only friend
Back in the days it used to be so
"death or glory!"
so strong with dignity and heart
but now you bring your new philosophy
and it's so different story
who gave you the right to right the wrong
i know you're not so strong
why the fuck you come around if you don't like it
just to step on other people's toes?
If you don't like it – don't listen to it
I's just as simple as that, you hypocrite
Back in the days it used to be so
"death or glory!"
so strong with dignity and heart
but now you bring your new philosophy
and it's so different story
who gave you the right to right the wrong
i know you're not so strong
i know it's not too late...
-----------------------------------------------------------
Six Pack - Delfinov Let
zagledan u ponor slanog doma svog
delfin je sanjao kako leti svoj cudesni let
zaljubljen u nebo eto takvim se rodio
previse tih i skroman da bi njegova prica obisla svet
i uvek kad bi pomiislio kako krstari albatros
sekao je pucinu ko adrenalin sto sece mu krvotok
sirio je krila da dohvati bozji svod
al ta su krila bila dovoljna tek za pokoji kratak skok
neki dodu srecni pa tako i odu
onje pripao taboru drugom
i tog je dana smrknut okean
izneo telo skrhano tugom
stepam svoje rane dok provodim dane
izmedu zelja i istine
logike ponestaje rebus ne prestaje
da mi para vijuge
pravila ne vaze moj prijatelj kaze
da sve vise veruje
da cudne su sile podigle vile
da nas gresne razonode
ja stojim po strani i cekam da vreme nacrta put do sna
al kao delfina bukagije dubina
sve vise me vuku ka verdbi dna
da li sam to ja???????????